O čemu voditi računa kad je u pitanju turistička inspekcija

Kako bi turizam u Hrvatskoj bio na što boljoj razini potrebno je ići u korak s vremenom i osluškivati potrebe tržišta. Turističko tržište traži konstantno unaprjeđenje i prilagodbu, a da bi se sve to odigralo prema pravilima turistička inspekcija provodi kontrolu.

2019. godina donijela nam je novosti po pitanju turističke inspekcije. Od 1. travnja ove godine Državni inspektorat preuzeo je poslove iz nadležnosti turističke inspekcije Ministarstva turizma, sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti Carinske uprave.

Iz kojeg razloga je došlo do ovog noviteta?

Glavni cilj navedene promjene je efikasnije suzbijanje crne i sive ekonomije na turističkom tržištu. Turistička inspekcija Državnog inspektorata vodi računa nad prijavom i odjavom gostiju, naplatom boravišne i turističke pristojbe te neregistriranim obavljanjem usluga u turizmu i ugostiteljstvu. Na temelju nove uloge, osim u registrirane, turistički inspektori mogu ulaziti u objekte koji bave neregistriranim uslugama. Ako iznajmljivač ne dopusti ulazak u objekt koji je pod sumnjom, inspektor može zatražiti od nadležnog prekršajnog suda nalog za pretragu tog objekta.

Ujedinjenje inspekcija u turizmu nije jedina novina. Nove izmjene zakona pružanja usluga u turizmu i zakona o ugostiteljskoj djelatnosti donose nam ”načelo oportuniteta”.

Načelom oportuniteta omogućuje se da se za manje prekršaje dobije upozorenje i prilika za ispravljanjem u određenom vremenskom roku. Za prvi prekršaj inspektor može izdati upozorenje, međutim ako se prekršaj ponovi kazna može biti čak i veća. Ako iznajmljivač ne otkloni nepravilnosti i nedostatke, inspektor je dužan u roku od 15 dana podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, izdati prekršajni nalog ili naplatiti kaznu.

Načelo oportuniteta primjenjuje se u slučajevima kada inspektor utvrđuje:

1. Je li vidno istaknuta tabla s vrstom i kategorijom te posebnog standarda objekta na ulazu ili u neposrednoj blizini.
2. Je li u objektu istaknuta naznaka vrste i kategorije objekta te posebnog standarda objekta, cijene usluga koje se nude, informacija o plaćanju boravišne pristojbe.
3. Pridržava li se iznajmljivač utvrđenih normativa u pružanju usluga, namirnica i pića, radnog vremena i jesu li normativi na zahtjev predočeni gostima.
4. Ima li iznajmljivač knjigu žalbe, tj. je li gostu omogućeno podnošenje žalbi i vodi li se taj postupak prema pravilima.
5. Pružaju li se usluge utvrđene rješenjem nadležnog ureda.
6. Jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu, uvjeti za kategoriju i uvjeti za posebni standard u objektima u kojima se pružaju ugostiteljske usluge.

Ipak postoje i iznimke…

Navedeno načelo ne primjenjuje se u slučaju kada inspektor utvrđuje:

1. Posjeduje li iznajmljivač rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od strane nadležnog suda
2. Pridržava li se iznajmljivač istaknutih cijena.
3. Je li gostu izdan točan račun sa svim potrebnim podacima.
4. Vodi li iznajmljivač popis gostiju.
5. Koristi li se oznaka propisane vrste i kategorije objekta te posebnog standarda prilikom oglašavanja.
6. Ima li u objektu jasno naznačena zabrana konzumiranja alkohola osobama mlađim od 18 godina i poštuje li se ta odredba.
7. Nudi li iznajmljivač, neposredno ili preko osoba koje nisu registrirane za posredovanje, usluge smještaja i doručka pod uvjetima koje je propisalo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
8. Iznajmljuje li vlasnik sobe, apartmane i kuće za odmor više od 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti.
9. Pruža li iznajmljivač usluge doručka, osobama koje nisu gosti kojima pruža usluge smještaja prema rješenju nadležnog suda.

Detaljnije o turističkoj inspekciji možete saznati na stranicama Središnjeg državnog portala gdje možete pronaći vodič za ugostitelje i pružatelje ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu te za korisnike tih usluga. Ostale savjete o zakonima vezanim za iznajmljivače možete naći na našem blogu.